Masaža je moguće i najstariji metod lečenja poznat čovečanstvu. Zapisi o masaži datiraju od po nekoliko hiljada godina pre nove ere.

Uzmimo par činjenica: nakon dodira koji traje samo par sekundi počinje da luči oksitocin (jedan od hormona sreće), a nakon dodira koji traje par minuta počinje da se luči serotonin, dopamin i endorfin (takodje hormone sreće). Svakoj osobi prija ljudski dodir. Od malena do duboke starosti mi žudimo za dodirom. Kada malo dete plače roditelji ga grle da se smiri. Deca se stalno grle jedna sa drugom, dok je kod odraslih to malo veći problem zbog koncepata za grljenja pred drugim “nepoznatim” osobama. Tako se mogućnost grljenja svodi samo na veoma bliske osobe ili se grljenje i dodir totalno isključuju iz života.

Iz ovih svima poznatim činjenicama možemo da uvidimo terapeutski učinak dodira, i da iz toga zaključimo da je masaža proizišla iz njega.

Jedan od mogućih tokova razvijanja masaže je da su ljudi vremenom imajući ideju o blagotvornosti dodira uviđali kako bližnji u stresnim periodima života imaju napetije neke grupe mišića nego inače. To je dovelo do otkrića da ako taj region tj. grupu mišića maze ili trljaju u njemu popusti grč ili bol i da se ta osoba usled hormona sreće opusti i mentalno. Vremenom su se ta saznanja proširivala, do vremena kada su shvatili da se dodirom može lečiti i od konkretnih bolesti.

Sadašnje tehnike masaže mogu da se praktikuju na golo telo ili preko lake odeće. Masaža se izvodi prstima, šakama, podlakticama, laktovima, kolenima, podkolenicama, petom ili čitavim stopalom, dok su objekti tretiranja masažom mišići, tetive, ligamenti, zglobovi, koža, limfni sistem, unutrašnji organi, nervi.

Sistema masaža ima mnogo, ali ako bi mogli da ih podelimo po grupama, uslovno bi se delili na relaks (za opuštanje) i terapeutska (za lečenje i isceljivanje). Premda postoje sistemi masaže koji su i relaks i terapeutski, a vid tih masaža određuje samo jačina pritiska.

Kad bi se dobrobiti masaža uzele zdravo za gotovo, dobrobiti relaks masaže bi bilo: poboljšanje mikrocirkulacije (cirkulacija krvi u kapilarima), mentalno opuštanje, umirivanje nervnog sistema i poboljšanje cirkulacije limfe; dok bi dobrobiti terapeutske masaže bili: poboljšanje čitavog krvotoka tela, jačanje imuniteta, jačanje nervnog sistema, lečenje i isceljenje od konkretnih bolesti (skolioza, okoštavanje, ishias, discus hernia, zatvor, migrena, lumbago, uklještenje nerava, zapaljenje nerava, upale mišića, gastritis, itd) i lečenje od psihičkih problema (strahovi, fobije, depresija, itd).

Sve ove dobrobiti ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo već kao orijentir, pošto čitava masaža najviše zavisi kako od znanja i ljubavi terapeuta (masera), tako i od otvorenosti i prepuštenosti pacijenta.